Zanzotto, Andrea

Zanzotto [ʒanʒɔ't:o], Andrea, talijanski pjesnik (Pieve di Soligo kraj Trevisa, 10. X. 1921Conegliano, Treviso, 18. X. 2011). Nakon studija književnosti predavao je kao srednjoškolski profesor. Početni utjecaj hermetizma iz zbirke Iza krajolika (Dietro il paesaggio, 1951) zamijenio je prepoznatljivim lirskim izričajem obilježenim apstraktnim rješenjima. Osim plurilingvizma (dijalektalizmi, neologizmi, žargonizmi, tehnicizmi itd.), njegovo pismo obilježava i problematiziranje psiholoških stanja, kao i položaja pojedinca u industrijaliziranom dobu, uz osvrt na kulturološku dimenziju svijeta. Značajnije pjesničke zbirke: IX ekloga (IX Ecloghe, 1962), Ljepota (La beltà, 1968), Vodič za lijepo ponašanje u šumi (Il Galateo in bosco, 1978), Fosfeni (1983), Idiom (Idioma, 1986), Odabrane pjesme i proze (Le poesie e prose scelte, 1999) i dr. Pisao je i pripovijetke i eseje, te objavljivao prijevode, uglavnom s francuskoga. Značajnija književnokritička djela: Maštanja o približavanju (Fantasie di avvicinamento, 1991), Aure i otrježnjenja (Aure e disincanti, 1994).

Zanzotto, Andrea. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66849>.