Bela krajina, povijesno-geografska regija u jugoistočnoj Sloveniji, između rijeke Kupe na jugu i istoku te Gorjanaca (Žumberačka gora) na sjeveru. Bela krajina ima dinarsko-krška obilježja; klima je umjereno kontinentalna. Stanovnici su starosjedioci Slovenci te Hrvati i Srbi. Znatan broj stanovnika Bele krajine iselio se između dvaju svjetskih ratova u Ameriku. Tekstilna, prehrambena i drvna industrija. Veća su naselja Črnomelj, Metlika, Semič i Vinica. Kraj je dobio ime po bijeloj narodnoj nošnji njegova stanovništva. – Postoje mnogobrojni arheološki nalazi od neolitičkoga do rimskog doba. U srednjem vijeku Bela krajina je do XII. st. pripadala hrvatskoj državi i potpadala pod crkvenu vlast Zagrebačke biskupije. Od druge pol. XII. st. priključena je Kranjskoj i Akvilejskomu patrijarhatu, a u XIV. st. došla je pod Habsburgovce. Bela krajina bila je izložena čestim osmanskim navalama, a naseljivali su je i mnogi bjegunci iz hrvatskih krajeva (uskoci), koji su znatno izmijenili etnički sastav stanovništva. Ime Bela krajina potječe iz sredine XIX. st. U II. svjetskom ratu bila je jedno od središta slovenskog partizanskog pokreta.
