struka(e):

zaposlenost, stanje ljudi koji obavljaju neki koristan posao za sebe ili su plaćeni kako bi radili za nekoga drugoga; radna aktivnost za zaradu. Po kriteriju zaposlenosti stanovništvo se dijeli na zaposlene, radno neaktivne i nezaposlene. Zaposleni se obično dijele na zaposlene kod drugoga i samozaposlene. U kategoriju zaposlenih ulazi se zapošljavanjem, a iz nje se izlazi otkazom te umirovljenjem ili smrću. Opću razinu zaposlenosti određuje ponuda i potražnja na tržištu rada. Status i prava zaposlenih i onih koji izgube zaposlenje regulirani su kolektivnim ugovorima, radnim zakonodavstvom pojedine države i međunarodnim konvencijama. Zaposlenost može biti trajna ili povremena, na neodređeno ili određeno vrijeme, s punim ili skraćenim radnim vremenom, što daje različit stupanj sigurnosti i prava iz rada za pojedince i pojedine kategorije radne snage. Visoka razina zaposlenosti jedan je od primarnih ciljeva ekonomske politike zbog njezine važnosti za ekonomsko, socijalno i političko stanje društva. Unatoč tomu zaposlenost znatno koleba zbog promjenljivih odnosa potražnje i ponude rada. Kada se ponuda i potražnja za radom poklopi po veličini i strukturi, nastaje stanje ravnoteže pune zaposlenosti. Ni tada ukupna radna snaga nije potpuno zaposlena, jer određeni postotak radne snage uvijek prelazi s posla na posao i privremeno nije zaposlen. Još snažniji čimbenici nesklada između ponude i potražnje promjenljivi su uvjeti tehnološkog razvoja, kao i ciklička smjena gospodarskoga rasta i recesije, što stvara veću nezaposlenost i napetost na tržištu rada.

Citiranje:

zaposlenost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zaposlenost>.