struka(e):

zapovijedanje, u vojništvu, donošenje naloga o obvezujućem djelovanju koje na osnovi čina i položaja ovlaštena osoba (zapovjednik) izdaje svojim podređenima. Predstavlja umijeće donošenja odluka, vođenja i motiviranja vojnika i voj. postrojbâ u obavljanju zadaća uz najmanje moguće neželjene posljedice. Uključuje ovlasti, prava i odgovornost za učinkovito iskorištavanje raspoloživih resursa, planiranje uporabe, organiziranje, upravljanje, koordinaciju i nadzor postrojbe ili sastava u provedbi dodijeljene misije ili zadaće. Također uključuje i odgovornost za zdravstv. stanje, boljitak i stegu osoblja. Operativno zapovijedanje podrazumijeva potpune ovlasti zapovjednika za zapovijedanje dodijeljenim snagama, za dodjelu zadaća podređenim zapovjednicima, te za uporabu i preraspodjelu postrojbâ, najčešće u provođenju zadaća ograničena načina izvođenja, trajanja i mjesta odvijanja.

Citiranje:

zapovijedanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zapovijedanje>.