struka(e):

zapovjedna odgovornost, u međunarodnom kaznenom pravu, institut prema kojemu vojni zapovjednici i druge nadređene osobe odgovaraju za zločine svojih podređenih. Zapovjedna odgovornost može biti izravna, kada je izdana zapovijed da se počini zločin, i neizravna ili zapovjedna odgovornost u užem smislu riječi, kod koje nadređeni odgovaraju za propuštanje dužnoga činjenja (nečinjenje). Institut je dobio na značenju u procesima vođenima nakon II. svjetskog rata, s time što je odgovornost s vojnih proširena i na nevojne zapovjednike. Zapovjedna odgovornost zbog propuštanja dužnoga nadzora predviđena je u Dopunskom protokolu I. (1977) Ženevskim konvencijama iz 1949., u statutima međunarodnih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu (gdje je doživjela široku primjenu), a pobliže je propisana u Rimskom statutu (1998), s određenim razlikama s obzirom na vojne i nevojne zapovjednike. Prema odredbi čl. 28. toga statuta nadređeni odgovaraju za zločine podređenih ako nisu poduzeli sve moguće mjere u granicama svoje moći kako bi ih spriječili, ali i ako nakon počinjenih zločina »ne proslijede stvar nadležnim vlastima u cilju provođenja istrage i kaznenog progona«. Na taj je način zapovjedna odgovornost koncipirana široko, što se ogleda u zanemarivanju uzročnosti nečinjenja (ne traži se da bi poduzimanje dužnih mjera spriječilo počinjenje ratnoga zločina), u proširenju sudioništva na pomaganje nakon počinjenoga zločina (dovoljno je propuštanje određenih mjera pošto je zločin već dovršen) i u proširenju → krivnje tako da ona zahvaća i → nehaj (nadređeni odgovara ne samo onda kada je znao da je podređeni počinio zločin ili se sprema počiniti ga, nego i onda kada je to samo morao znati). U domaćem zakonodavstvu taj je institut prilagođen temeljnim načelima hrvatskoga kaznenoga prava.

Citiranje:

zapovjedna odgovornost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zapovjedna-odgovornost>.