STRUKE:

zastupnik

zastupnik.

1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 74.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (→ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu: pravo predlaganja zakona, sudjelovanja u raspravi i glasovanju, postavljanja zastupničkih pitanja, sudjelovanja u radu stalnih tijela (parlamentarnih odbora, komisija) te povremenih istražnih povjerenstava; 3) materijalna prava: pravo na plaću ili naknadu za rad, naknadu troškova vezanih uz kontakte s biračima i drugih troškova u vezi s obavljanjem svoje funkcije, te odgovarajuća prava nakon prestanka mandata (npr. pravo na povlaštenu mirovinu i sl.). Zastupnički mandat prestaje nakon proteka mandatnoga razdoblja s konstituiranjem novoga saziva parlamenta (Sabora). Poslovnik Hrvatskoga sabora predviđa mogućnost gubitka zastupničkoga mandata: ako zastupnik podnese ostavku, koju Sabor RH prihvati; ako je zastupnik izgubio poslovnu sposobnost na temelju pravomoćne odluke suda; ako je pravomoćnom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci; smrću. Mandat se ne gubi iz polit. razloga (ali ako zastupnik napusti stranku na listi koje je izabran, ugl. se smatra moralnom obvezom staviti mandat stranci na raspolaganje). Prestanak mandata vezan je uz protek vremena za koje je po načelu legitimiteta zastupnik dobio mandat, ili uz raspuštanje parlamenta (Sabora). Mandat se može staviti u mirovanje za razdoblje dok zastupnik obavlja neku od funkcija u sudbenoj ili izvršnoj vlasti koja je nespojiva sa zastupničkom dužnošću. U većini parlamenata zastupnik je član kluba zastupnika, u kojem se zauzimaju stranačka stajališta o pojedinim pitanjima. U nekim državama (SAD) stranačka stega nije posebno naglašena, i zastupnik se slobodno izjašnjava o pojedinim pitanjima koja se raspravljaju u parlamentu, a u drugima jest (Ujedinjeno Kraljevstvo). Međutim, i onda kada se zastupnik formalno nije dužan pridržavati stranačke stege, zbog nepridržavanja stranačke politike dovodi u pitanje novu kandidaturu ili istaknutije mjesto u parlamentu. Zastupnik ne mora biti stalno nazočan sjednicama parlamenta, ali se drži da treba biti nazočan pri glasovanju. Zastupnik podnosi zakonske prijedloge, amandmane na prijedloge zakona ili proračun, dogovara se sa stručnjacima i savjetnicima o pojedinim pitanjima. Primjereno svojoj stručnosti i politici stranke, sudjeluje u radu radnih tijela (pojedini senatori u SAD-u imaju u uredu i više od 100 službenika).

2. Trgovački zastupnik, ugovorna strana u ugovorima o trg. zastupanju koja posreduje između nalogodavatelja i trećih osoba, odn. u ime i za račun nalogodavatelja sklapa ugovore s trećim osobama. Interni odnos između zastupnika i nalogodavatelja jest nalog, a odnos između zastupnika i trećih osoba koji nastaje na temelju ovlasti iz zastupničkoga ugovora jest punomoć.

zastupnik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66930>.