Zavorović, Dinko (Zavoreo, Zavoreus; Domenico, Dominik), hrvatski povjesničar i humanist (Šibenik, oko 1540 – Šibenik, 5. X. 1608). Potomak ugledne šibenske plemićke obitelji. Školovao se u Šibeniku te u Padovi, gdje je učio pravo. Vrativši se u Šibenik obnašao je različite dužnosti, bio je član gradskog vijeća i Vijeća petnaestorice te gradski sudac. Svoje prvo povijesno djelo, Rasprava o šibenskoj povijesti (Trattato sopra le cose de Sebenico), napisao je 1597. u obliku komunalne povijesti i posvetio šibenskomu povjesničaru F. Divniću. Sačuvan je samo rukopis prvoga dijela, u kojem opisuje zbivanja od postanka Šibenika do 1412., kada se grad predao Mletačkoj Republici. Ne može se pouzdano tvrditi da je Zavorović napisao i drugi dio toga djela. God. 1585., zbog negativnih stajališta prema Mlečanima, odlukom mletačkih vlasti bio je protjeran iz Šibenika te je do 1588. živio u Ugarskoj kod svojega prijatelja i mecene F. Vrančića. Kao časnik u Vojnoj krajini i Ugarskoj sudjelovao je u bitkama protiv Osmanlija pa mu je 1587. za vojne zasluge Rudolf II. Habsburški potvrdio plemićki naslov i dodijelio grb. God. 1588. na poziv sugrađana vratio se u Šibenik i započeo pisati djelo O dalmatinskoj povijesti (De rebus Dalmaticis), u kojem je opisao povijesna zbivanja na području Dalmacije počevši od antičkoga doba, kada je ona još bila dio rimskoga Ilirika, do 1437., kada je umro kralj Sigismund Luksemburgovac. Prvu verziju rukopisa, podijeljenu u deset knjiga, 1598. dao je na čitanje franjevcu Robertu Bonaventuri Britancu (pravim imenom Robert Turner), koji je preminuo već iduće godine. Pogrješno zaključivši da mu je rukopis ukraden, 1602. dovršio je novu verziju istoga djela i podijelio ga u osam knjiga. Treće njegovo povijesno djelo, Propast i zauzeće Bosanskoga Kraljevstva (Ruina et presa del regno della Bossina), jedini mu je tiskani tekst, a objavljen je 1602. u Veneciji. Jedini pak njegov poznati lirski tekst posvetna je pjesma, koju je 1605. na hrvatskom jeziku napisao za spjev Jarula J. Barakovića. Premda sporne znanstvene vrijednosti, Zavorovićev rad u okviru hrvatske humanističke historiografije zauzima važno mjesto kao pokušaj da se u doba nepovoljnih političkih prilika napiše sustavna povijest Dalmacije.
