Zdziechowski [zeho'fsk’i], Marian, poljski povjesničar književnosti i filozof (Nowosiółki, danas Novosjolki u Bjelorusiji, 30. IV. 1861 – Vilnius, 5. X. 1938). Studirao poredbeno jezikoslovlje i rusistiku u Sankt Peterburgu i Dorpatu (Tartu), usavršavao se u Zagrebu, Grazu i Genevi. U Krakovu je doktorirao temom Mesijanisti i slavenofili (Mesjaniści i słowianofile, 1888); predavao na Jagiellońskom sveučilištu (1888–1919), rektor Sveučilišta u Vilniusu (1925–27). Pod utjecajem Lava Nikolajeviča Tolstoja i suvremenih mu ruskih mislilaca promicao je sveslavensku suradnju, suprotstavljajući slavensku duhovnost uvjerenju o krizi zapadnoeuropske, materijalističke civilizacije; mogućnost preporoda vidio je u obnovi etičnosti i religioznosti. Suprotstavljao se i socijalizmu i nacionalizmu, u njihovu nadiranju vidjevši znamen skore propasti europske civilizacije. Katastrofističke vizije najopsežnije je izložio u djelu Pesimizam, romantizam i temelji kršćanstva (Pesymizm, romantyzm a podstawy chrześciaństwa, 1914). Akademske godine 1894/95. održao je prvo predavanje o hrvatskoj književnosti na krakovskom sveučilištu (O pjesnicima hrvatskog preporoda). Vrhunac je njegova kroatističkoga interesa studija Preporod Hrvatske u drugoj polovici XIX. stoljeća. Ilirizam. Stanko Vraz – Ivan Mažuranić – Petar Preradović (Odrodzenie Chorwacji w wieku XIX. Iliryzm. Stanko Vraz – Ivan Mažuranić – Piotr Preradović, 1902), u kojoj je istaknuo ulogu poljskoga romantizma u oblikovanju ideja hrvatskih iliraca i romantičara.
