Zeami (također Seami i Kanze Motokiyo), japanski dramatičar, teoretičar i glumac (?, oko 1363 – ?, oko 1443). Nastavljajući obiteljsku glumačku tradiciju, kao pisac, izvođač i teoretičar uzdignuo je kazalište nō do njegova klasičnoga oblika, tj. vrste totalnoga teatra koji uključuje glumu, pjevanje, ples, uporabu maski i pjesnički tekst. Pripisuje mu se autorstvo dvadesetak do devedesetak nō drama. Remek-djelom smatra se Izutsu, a ističu se Takasago, Tadanori, Kinuta, Atsumori i drugo. Napisao je mnogobrojne teoretske rasprave o različitim aspektima kazališta nō, od glume, pisanja dramskoga teksta do glazbe i estetike; najpoznatije su Poduka o stilu i cvijetu (Kadenshō ili Fūshikaden, 1400–02) i Zrcalo cvijeta (Kakyō, 1424). Tri su ključna pojma njegove estetike: monomane, dramsko oponašanje igranjem devet uloga, hana (cvijet), što podrazumijeva tehničko umijeće izvođača i glumčevo intelektualno razumijevanje psihologije publike, te yūgen, tajanstvena, istančana ljepota prožeta tugom pritajenom ispod površine stvari, a postiže se onda kada su svi raznovrsni oblici vidljivog i slušnoga načina izražavanja savršeni.