struka(e):

lihva (praslav., možda od gotskog leihvan: pozajmiti, posuditi), iskorištavanje nečije nužde, teških imovnih prilika, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili smanjene sposobnosti rasuđivanja kako bi se sklapanjem pravnoga posla za sebe ili trećega stekla imovinska korist, koja je u očitom nerazmjeru s protučinidbom. Takav je posao ništavan, ali ga na zahtjev iskorištene strane sud može održati uz smanjenje njezine obveze; lihva se progoni i kaznenopravno kao kazneno djelo. Najčešći je oblik lihve pozajmljivanje novca uz pretjerano visoku kamatu i osiguranje zajma zalogom nekretnina ili ljetine. Potrebno je razlikovati kamatu, kao udio u profitu iz uporabe novca, od lihve kao maksimalnog izvlačenja prihoda od ljudi u nuždi, što može ugroziti njihove poslove i potrošnju. Radi njihove zaštite, države su često propisivale maksimalno dopuštenu kamatnu stopu, a mnoge religije osuđuju lihvu kao grijeh i smatraju nemoralnim uzimanje kamata na zajam. Liberalno je gledanje da je kamata ugovorni odnos i da stranke mogu ugovarati bilo koju visinu kamate, pa je u tom smislu J. Bentham branio lihvu kao legitimnu. Međutim, većina država danas tako ne smatra, nego određuje dopuštenu visinu kamate.

Citiranje:

lihva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lihva>.