STRUKE:

Zhu Xi

Zhu Xi [62721u 62179i] (pinyin; tradicionalno Chu Hsi [ču 62179i]), kineski filozof (Youxi, 19. X. 1130Jianyang, 24. IV. 1200). Vodeći učenjak i mislilac razdoblja neokonfucijanizma (→ konfucijanizam ili konfucijevstvo). Sintetizirao je gledišta svojih prethodnika, a njegova interpretacija klasičnih konfucijanskih i drugih tekstova ostala je autoritativna sve do početka XX. st. Zhuova filozofija zahvaća niz disciplina, od ontologije, kozmologije i psihologije do epistemologije, etike i politike. Središnji su pojmovi njegove ontologije li (obrazac, načelo) i qi (tvarna sila). Prvi se odnosi na obrasce koji su u podlozi neprestane promjene svijeta, a drugi predstavlja dinamičku tvar od koje je načinjen svijet, a koji se dalje može analizirati na sustav yina i yanga. S ljudskoga stajališta sveprožimljući li naziva se »moralnim obrascem« (yi li), a s kozmičkoga stajališta, »obrascem prirode« (tian li). Izvor svega stvaranja i stvaralaštva Zhu imenuje nazivom taiji (apstraktno »veliko krajnje«), preuzetim od Zhou Dunyia, kojemu pridaje atribute izvorne dobrote, harmonije, itd. Problem zla i općenito »ne-dobroga« djelovanja Zhu objašnjava neostvarenom aktualizacijom vlastite prirode kada je ova pod utjecajem nesavršenoga (nekultiviranoga) tijela i neuravnoteženih emocija i strasti. Jedino se postupnim obrazovanjem, najprije vanjskim, a onda i unutarnjim, mogu »hraniti« moralni obrasci (li) koji razotkrivaju izvornu dobrotu ljudske prirode harmonizirajući istodobno qi u formi psiho-fizičke osnove ljudske prirode. Samokultiviranjem (obrazovanjem) tako se ostvaruje i društvena harmonija, središnji praktični ideal konfucijanske filozofije.

Zhu Xi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67211>.