Zidić, Igor, hrvatski povjesničar umjetnosti i književnik (Split, 10. II. 1939). Studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio 1964. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1966. radio je kao profesionalni književnik. Bio je tajnik Matice hrvatske (1966–68), urednik njezine periodike (1968–71), urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske (1972–88), ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu (1989–2008) te predsjednik Matice hrvatske (2002–14). Uređivao je Razlog (1961–64), Život umjetnosti (1966–75), Kolo (1968–71), Hrvatski tjednik (1971) i Biblioteku Kolo Matice Hrvatske (1969–72). Javivši se u doba razlogovskih fenomenoloških i egzistencijalističkih preokupacija, u pjesničkom izričaju nasljeduje tradiciju europskog i hrvatskog nadrealizma, s formalno-jezičnim redukcionizmom i ekonomičnošću izraza, alogičnošću i kolažiranjem (Uhodeći more, 1960). Evocirajući sredozemni krajolik, razvija poetološki postupak »gledanja riječima«, u kojem se katkad gubi legitimitet jezika (Kruh s grane, 1963; Blagdansko lice, 1969; Orfejski šaš, 1974; Rajski emigranti, 1977; Otok/Insel, 1977., 1978; Strijela od stakla, 1985). Objavljuje i kritike, eseje, studije i monografije s područja likovne umjetnosti (Eseji, 1963; Tkalac na propuhu, 1972; Miljenko Stančić: (1926–1977), 1979; Granica i obostrano, 1996; J. V.: ogledi o Vaništi, 1998; Hrvatsko moderno slikarstvo 1880.–1945. u privatnim zbirkama, 2006; Vjekoslav Parać, 2010., i dr.). Autor je više problemskih i retrospektivnih izložaba (Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, 1972; Emanuel Vidović, 1987).
