zjelo (dzjelo) (starosl. ʒêlo), naziv za osmo slovo staroslavenske azbuke za afrikatu /dz/, u glagoljici s brojevnom vrijednosti 8, a u ćirilici 6. U latinicu se transliterira kao ʒ. Za pisanje glasova koristilo se rijetko i nedosljedno (npr. ʒêlo: vrlo, jako; ʒvêzda: zvijezda), usporedno sa slovom z (→ zemlji), u koje se s vremenom pretočilo. Oblo glagoljičko slovo sastoji se od donje polukružnice (koja nerijetko nalikuje trokutu) iz koje se po sredini uzdiže »jarbol« s oblom »zastavicom« okrenutom na lijevo. U hrvatskim glagoljskim tekstovima, kao rezultat sve snažnijega procesa desnog orijentiranja slova, sve će češće zastavica (gotovo trokutasta oblika) biti okrenuta na desno. Takav će se oblik za ovo slovo, koje se s vremenom uobičajilo gotovo isključivo za pisanje brojevne vrijednosti 8, u glagoljskome tisku s vremenom posve uobičajiti. U kurzivnoj glagoljici taj će kružić također sve češće biti usmjeren na desno. Ćirilički oblik koji se u tisku obično prikazuje kao 7 najbliži je grčkom slovu sigma: ς. Od slova zemlji razlikuje ga poprječna vodoravna crtica po sredini slova. U bosančici se čuva vrlo sličan odnos, s time da se katkada javlja i oblik proporcija »u ogledalu«.
