Beli Manastir

Beli Manastir (madžarski Pélmonostor), grad 33 km sjeverno od Osijeka; 8034 st. (2011). Najveće baranjsko naselje te kulturno i gospodarsko središte Baranje. Leži uz cestu Osijek–Mohács (Mohač; Madžarska) i željezničku prugu Osijek–Pécs (Madžarska). Proizvodnja alkohola, octa i škroba, proizvoda od PVC-a; mlin; ciglana. Vinogradarstvo. – Tragovi zemuničkog naselja na području Belog Manastira sežu u neolitik; utvrđena su dva prapovijesna naseobinska sloja: stariji, eneolitički, s obilježjem badenske kulture, i mlađi, iz srednjega brončanog doba. Pronađeni su ostatci grobova kasnoga brončanog doba iz XII. st. pr. Kr. (kultura polja sa žarama) i tragovi iz doba seobe naroda u V. st. (ostrogotski). U srednjem vijeku na lokalitetu Lojmiru postojao je samostan (Pel-Monoštor). Po oslobođenju od osmanske vlasti Beli Manastir postao je posjed austrijskih nadvojvoda. Barokna župna crkva sv. Martina, građena 1777., obnovljena je u XIX. i XX. st. (oštećena 1991). Parohijska crkva iz 1759. ima vrijednu unutarnju opremu iz XVIII. st. (bačvasti drveni svod, ikonostas i dr.). Razvoj naselja u gradsko naselje u vezi je s potrebom stvaranja novoga regionalnog središta nakon podjele Baranje između Madžarske i Kraljevine SHS, kada su Madžarskoj pripali Mohač, Sikloš i Pečuh. Otada se Beli Manastir razvija u kulturno i gospodarsko središte Baranje. – Tijekom II. svjetskoga rata Beli Manastir i Baranju okupirala je Madžarska, a 1945. dodijeljeni su Hrvatskoj (u sastavu FNRJ). U Domovinskom ratu Beli Manastir je od 21. VIII. 1991. bio pod srpskom okupacijom. Na osnovi Erdutskog sporazuma (1995) i nakon prijelazne uprave UN-a (→ untaes) uspostavljena je hrvatska vlast 15. I. 1998.

Beli Manastir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6729>.