STRUKE:

zmaj

ilustracija
ZMAJ, Vitez sa zmajem, XV. st., Konrad Kyeser, Bellifortis

zmaj, u mitologijama mnogih naroda, čudovište (mješavina ptice i gmaza) natprirodne snage; riga vatru plamenim jezicima. Ima tijelo zmije, krokodila; glavu (ili više njih) lava, orla, sove, čovjeka; pandže lava, vuka; krila ptice, šišmiša itd. U kozmogonijskim mitovima zmaj utjelovljuje neprijateljsku i zlu silu: zaustavlja vode što plode polja, želi progutati Sunce i Mjesec, prijeti majkama što rađaju junake, a kako bi svijet mogao nastati i opstati, zmaj mora biti ubijen. Njegova prolivena krv pritom postaje plodonosna, a blagovanje zmajeva srca ili krvi daju natprirodnu snagu. U legendama su glasoviti junaci često pobjednici u borbi sa zmajem (Indra – Vṛtrahan: ubojica zmaja, Marduk ubija Tiamata, Zeus Tifona, Apolon Pitona, Perzej, Siegfried, arkanđeo Mihovil, sv. Juraj, kralj Artur itd.). U kršćanskoj apokaliptičkoj književnosti zmajevi se javljaju kao slike prošlih i budućih progonitelja Crkve, nadahnjuju pučke legende i srednjovjekovnu književnost (fantastična bića), likovne umjetnosti (posebice skulpturu), a u novije vrijeme i film. Lik zmaja javlja se kao dekorativni element u arhitekturi, kao simbol i ukras u heraldici. Zmaj je posebno prisutan u kineskoj umjetnosti kao ostatak vremena kada je postojao zmajski kult i kada je kineski zmaj bio personifikacija carske moći. U slavenskoj mitologiji zmaj je često spominjano mitološko biće; naziv je praslavenski, iz istoga korijena izveden je i naziv zmija (kao ženski rod). U pučkim predajama i narodnoj poeziji česta je povezanost zmaja i zmije npr. u priči kako se zmija nakon sto godina života pretvara u zmaja i postaje zmijski car. Prema nekima, vjerovanje u zmajeve bio bi prežitak o izumrlim divovskim krilatim gmazovima.

zmaj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67327>.