STRUKE:

zmije

ilustracija
ZMIJE, građa – 1. trahealno pluće, 2. srce, 3. desno plućno krilo, 4. jetra, 5. žučni mjehur, 6. testisi, 7. bubrezi, 8. slezena, 9. želudac, 10. lijevo plućno krilo, 11. dušnik
ilustracija1ilustracija2

zmije (Serpentes, Ophidia), podred gmazova ljuskaša (Squamata) jako izdužena, obla tijela, pokrivena rožnatim ljuskama, koje završava tankim repom. Glava im je jajolika ili trokutasta, u nekih vrsta nejasno odijeljena od trupa. Nemaju vanjskih udova (osim udavki i sljeparica koje pod kožom imaju koštane ostatke stražnjih udova), prsne kosti (rebra im završavaju slobodno) ni mokraćnoga mjehura. Kralježnica, koju čini do 400 međusobno povezanih kralježaka, vrlo je pokretljiva. Slušna je koščica dobro razvijena, ali nema bubnjića ni slušnoga kanala. Zvučne valove zmije primaju preko podloge. Lijevo je plućno krilo zakržljalo ili smanjeno. Očni su im kapci srasli u prozirnu izbočinu, pa odatle ukočen zmijski pogled. Jezik im je dug i rašljast, a služi kao organ opipa i mirisa, pa njime neprestano palucaju. Vilične su im kosti dugačke i pokretljive, te mogu jako razjapiti čeljusti, a jednjak i želudac također su vrlo rastezljivi pa s lakoćom gutaju plijen opsega većeg od svojega tijela. Veće žrtve prije gutanja udave stiskom (udavke), omotavši se oko njih, ili ih umrtve otrovom (otrovnice). Zubi su u zmija oštri i kukasto savijeni, a služe samo za hvatanje i pridržavanje plijena. Oblik rožnoga pokrivača glave služi u određivanju sistematske pripadnosti zmija. Tjelesni rožnati pokrivač, tzv. zmijsku košulju ili svlak, zmije presvlače nekoliko puta na godinu. Mužjaci imaju parne kopulacijske organe. Zmije su mesožderi i aktivno love. Sitne vrste hrane se gujavicama i kukcima, a velike kralježnjacima. Neke jedu samo jaja. Bez hrane izdrže i po godinu dana. U umjerenom području zavlače se u pukotine u tlu, gdje prespavaju zimski san; u trop. krajevima miruju u sušnom razdoblju (estivacija). Zmije se u pravilu razmnožavaju jajima, ali ih veliki broj, uključujući i naše otrovnice te neke morske zmije, rađa žive mlade. Ovi su potpuno slični odraslima i odmah sposobni za hranjenje. Ženke nekih pitona (→ pitoni) odlože odjednom i do 100 jaja, ostale vrste oko 20, rijetko manje. Jaja su zaštićena kožnatom lupinom, a razvoj u njima teče pod utjecajem topline. Samo neki tropski pitoni leže na jajima. Zmije nemaju glasa, a siktanje nastaje mehanički, naglim istiskivanjem zraka kroz uski grkljan. Raširene su posvuda, a najviše u trop. krajevima. Žive na suhom, a vodene zmije u slatkoj vodi i moru (u Indijskom i Tihom oceanu). Obojenost i šare na koži zmija prilagođene su okolini u kojoj se zadržavaju. Neke trop. vrste živo su obojene. Otrovnice imaju poseban otrovni aparat, koji se sastoji od otrovne žlijezde, izvodnih kanalića, mišića i zuba priljubljenih uz čeljust. Kada se usta otvore, zubi se automatski usprave, a pri ugrizu pritisnu otrovne žlijezde iz kojih tada iscuri otrov (→ zmijski otrovi). Jednim ugrizom poskok izlučuje oko 20 mg suhog otrova, riđovka 14, a čegrtuša oko 300.

Poznato je oko 3000 vrsta zmija, od čega je oko 400 otrovnih. Raširene su po cijelome svijetu, izuzev krajnjega sjevera i juga. Najpoznatije porodice: ljutice (Viperidae), guje (Elapidae), guževi (Colubridae), boe i pitoni (Boidae), sljeparice (Typhlopidae). Hrvatske otrovnice poskok, riđovka i žutokrug pripadaju skupini ljutica, a među neotrovnicama je najpoznatija bjelouška.

Zmija, u mnogim jezicima sinonim za zloćudnu, podlu i lukavu osobu, ušla je i u svijet religijskih i mitol. predodžaba najrazličitijih kultura. Drže ju pojavnim oblikom duhova, obožavanih predaka i heroja (ant. Grčka, Afrika, Madagaskar), kućnim duhom zaštitnikom (ant. Rim, Indija), dovode u vezu s proricanjem i liječenjem (ant. Grčka, Meksiko). Kao simbol plodnosti obožavaju ju u Indiji, a u Australiji postoji kult zmije-dûge, davaoca blagotvorne kiše. U nekim ju kultovima uzvisuju do najvišega bića, a u drugima je personifikacija zla i demonskih zlih sila: biblijska zmija upropastila je prve ljude, neke semitske mitologije spominju kozmogonijske borbe između bogova i zmije, a u egip. mitologiji bog sunca Ra svakodnevno ratuje sa zlom zmijom Apofi. U germ. mitu javlja se Midgardschlange, personifikacija zle sile. Zmija je katkad i sveta životinja, pratilica nekoga božanstva (npr. Eskulapa, Serapisa).

zmije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67343>.