Zogović, Radovan

Zogović, Radovan, crnogorski književnik (Mašnica, 19. VIII. 1907Beograd, 4. I. 1986). U međuraću djelovao kao književni kritičar te gimnazijski profesor. Od 1941. u partizanima, nakon II. svjetskoga rata rukovoditelj u propagandi Komunističke partije Jugoslavije, autor programatskih i polemičkih članaka i kritika sa stajališta dogmatskoga realsocijalizma (Na poprištu, 1948). Kao pristaša J. V. Staljina 1949. razriješen svih dužnosti. Najznačajniji je kao pjesnik; njegova je lirika isprva bila izrazito društveno angažirana, kritička i polemička prema društvenoj zbilji, dok u kasnijim pjesmama pretežu pejzažni i zavičajni motivi te refleksije o mladosti, protoku vremena i sudbini. Pisao i novele (zbirka Pejsaži i nešto se dešava, 1968) te prevodio s ruskoga (V. V. Majakovski, M. Gorki). Važnije zbirke pjesama: Plameni golubovi (1937), Prkosne strofe (1947), Artikulisana riječ (1965), Noć i pola vijeka (1978).

Zogović, Radovan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67372>.