Zrin (Zrinj), utvrđeni grad i naselje (12 st., 2001) na južnim padinama Zrinske gore. Povoljan strateški položaj Zrina uvjetovao je pojavu ovećega vlastelinskog posjeda na tom području već početkom razvijenoga srednjeg vijeka. Prvi se put spominje 1295. kao mjesto u kojem je djelovao ban Stjepan Babonić. Godine 1347. Ludovik I. Anžuvinac oduzeo je Zrin Lovri Tothu, županu Vašvarske i Šopronske županije te ga predao u ruke jednoga dijela plemićkoga roda Bribiraca, koji su po toj utvrdi dobili prezime Zrinski. Ta je obitelj proširila utvrdu, koja je postala središtem njihovih posjeda. Godine 1577. osvojio ju je osmanski vojskovođa Ferhad-paša Sokolović, iduće godine privremeno ju oslobodio ban Krsto Ungnad, da bi 1579. ponovno došla pod vlast Osmanlija, koji su njome upravljali do 1687. Godine 1625. kraj Zrina su Osmanlije pobijedili kršćansku vojsku Žigmunda I. Erdődyja, a 1689. Ivan IV. Drašković pobijedio je osmansku vojsku i obranio utvrdu. Nakon protjerivanja Osmanlija s Banovine Zrin je izgubio dotadašnju stratešku važnost, ali se u njem zadržala vojska te je bio obnovljen 1753. godine. U doba preustroja Vojne krajine u Zrinu je bilo središte satnije. Početkom XIX. st. utvrda je stradala u požaru, a 1925., u povodu 1000-te obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« obnovila je utvrdu i branič-kulu. Godine 1943. partizani su dinamitom teško oštetili južnu branič-kulu. Potkraj II. svjetskog rata iz Zrina je bilo potjerano hrvatsko stanovništvo.
