Bellini, Vincenzo

ilustracija
BELLINI, Vincenzo
ilustracija1ilustracija2

Bellini [bel:i:'ni], Vincenzo, talijanski skladatelj (Catania, 3. XI. 1801Puteaux kraj Pariza, 23. IX. 1835). Glazbu prvo učio privatno kod djeda, a potom na Konzervatoriju u Napulju (N. Zingarelli). Debitirao kao operni skladatelj 1825., a popularan postao 1827. kada mu je s uspjehom izvedena opera Gusar (Il pirata) u milanskoj Scali. Nakon više uspjeha, 1833. skandalozno je propala izvedba njegove opere Beatrice di Tenda na premijeri u venecijanskom kazalištu La Fenice, pa je Bellini napustio Italiju i otišao u Englesku, da bi se potom trajno nastanio u Francuskoj. Godine 1835. doživio je trijumf u Parizu operom Puritanci (I Puritani). Bellini je izrazit majstor duge izražajne melodijske linije ranoga talijanskog romantičkog belkanta, kojim je utjecao, među ostalima, i na F. Chopina. Svoj je estetički credo najbolje izrazio vlastitim riječima: »Glazbena drama mora izazvati plakanje, zaprepaštenje, umiranje u pjevu«. Opus mu obuhvaća 12 opera, među kojima se posebno ističu popularna lirska tragedija Norma (1831), melodrame Tuđinka (La straniera, 1829) i Mjesečarka (La sonnambula, 1831) te »opera seria« Puritanci i vitezovi (I puritani e i Cavalieri, 1835), koje se izvode i danas. Pisao je i crkvenu (mise), svjetovnu vokalnu (romance, ariette) i instrumentalnu glazbu (simfonije, skladbe za glasovir i orgulje), ali s manje uspjeha nego opere.

Bellini, Vincenzo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6766>.