željeznički promet

željeznički promet, prijevoz putnika i robe željeznicom. Teretni promet odvija se vlakovima po potrebi sastavljenima od različitih vagona, pa se njime može prevoziti raznovrstan teret, ili se sklapaju posebni vlakovi za prijevoz kontejnera, rasutoga tereta, tekućina, automobila, životinja i dr. Putnički željeznički promet uglavnom se odvija prema željezničkom voznom redu. Javni prijevoz putnika i tereta obavlja se javnim željeznicama, a prijevoz za potrebe pojedinoga vlasnika obavlja privatna željeznica (rudarska, industrijska, šumska ili lučka željeznica). Javna željeznica može obavljati međunarodni, domaći, regionalni i lokalni promet, samo teretni ili samo putnički, odnosno istodobno i putnički i teretni promet. Na kratke udaljenosti željeznički putnički promet obavljaju prigradska i gradska željeznica (laka gradska željeznica i tramvaj) te podzemna željeznica. (→ željeznica)

Općenito uzevši, prednosti su željezničkog prometa pred cestovnim mogućnost prijevoza velikih količina tereta uz razmjerno male troškove, neovisnost o vremenskim prilikama i dobu dana, te razmjerno velika sigurnost, brzina i udobnost vožnje. Različitim tehnologijama kombiniranog, odnosno integralnoga teretnog prometa te se prednosti naglašavaju, osobito u prijevozu na veće udaljenosti, dok su, zbog bolje pristupačnosti, za manje udaljenosti prikladnija teretna cestovna vozila. Putovanja putničkim vlakovima velikih brzina (većima od 300 km/sat) na udaljenostima do 500 km vremenski su i financijski isplativija od putovanja zrakoplovima. Ipak, željeznički promet suočava se i s nekim nedostatcima: kao linijski oblik prometa, ne omogućuje prijevoz »od vrata do vrata«, putnici često moraju presjedati, a na prugama s manjim prometom vlakovi rjeđe prometuju.

U Europskoj uniji željeznički je promet po stanovniku 2007. ostvarivao 796 putničkih kilometara (pkm) i 912 tonskih kilometara (tkm), uz gustoću prometne mreže od 49 km pruga na 1000 km² površine, odnosno 428 km pruga na milijun stanovnika. Najintenzivniji željeznički putnički promet imale su Švicarska (2238 pkm/st.; u svijetu je samo Japan imao veći promet), Francuska (1298 pkm/st.), Austrija (1140 pkm/st.) i Švedska (1118 pkm/st.); najveći teretni promet u Europskoj uniji ostvarivale su Austrija (2564 tkm/st.) i Švedska (2531 tkm/st.), a u svijetu Rusija (14 697 tkm/st.), Kanada (10 900 tkm/st.) i SAD (8981 tkm/st.). U ukupnom teretnom prometu unutar EU-a, željeznica je 2007. sudjelovala s 10,7% ostvarenih tkm (cestovni promet s 45,6%, pomorski s 37,3%, promet unutarnjim vodama s 3,3%, naftovodi s 3%, zrakoplovi s 0,1%), a u putničkom prometu sa 6,1% ostvarenih pkm (osobni automobili sa 72,4%, mopedi i motocikli s 2,4%, autobusi s 8,3%, tramvaji i podzemna željeznica s 1,3%, zrakoplovi s 8,8% i morski brodovi s 0,6%). Primjerice u SAD-u, gdje je željeznica osnovni nositelj teretnoga prometa, ta je prometna grana 2006. sudjelovala u teretnom prometu s 45,6% ostvarenih tkm.

U zemljama EU-a, veću tržišnu konkurentnost željeznice osobito postižu vlakovima i prugama za velike brzine te kombiniranim i integralnim prijevozom. Tako se duljina željezničkih pruga za velike brzine od 1985. do 2007. povećala sa 641 km na 5764 km, s udjelom u željezničkom putničkom prometu od 23%. Kombinirani i integralni prijevoz ostvaruje se kontejnerima (u Švicarskoj i Njemačkoj prevezeno je 2007. približno po 920 000 standardnih kontejnera). Vrsnost suvremenoga europskoga željezničkog prometa dokazuje i njegova velika prometna sigurnost (2007. poginulo je ukupno 76 putnika).

U današnje doba zemlje EU-a rade na liberalizaciji i privatizaciji željezničkog prometa, s naglaskom na podjeli željeznica na infrastrukturni sustav i na sustav prijevoza. U takvoj organizaciji željeznički prijevoznici plaćaju naknadu za korištenje željezničke infrastrukture. Liberalizacija obuhvaća i kabotažu, odnosno slobodan pristup željezničkih prijevoznika jedne zemlje željezničkoj infrastrukturi drugih zemalja. To su razlozi zbog kojih se ponuda pružanja usluga u željezničkom prometu širi, te je 2007. te usluge u Njemačkoj nudilo 239 tvrtki, u Velikoj Britaniji 97, a u Poljskoj 92 tvrtke.

U Hrvatskoj je 2007. bilo 2722 km kolosijeka pruga (od kojih oko 10% dvokolosiječnih, te 980 km elektrificiranih). Gustoća željezničke mreže iznosila je 48,1 km pruga na 1000 km² površine, odnosno 614 km pruga na milijun stanovnika. U X. paneuropskom (posavskom) prometnom koridoru željeznička je pruga mjestimice bila prilagođena kretanju vlakova brzinom do 160 km/h (najveća brzina od 181 km/h postignuta je između Novske i Nove Gradiške). Od 1546 željezničko-cestovnih prijelaza 70% bilo je bez brklje, osigurano samo cestovnim znakovima upozorenja. Iste se godine vozni park sastojao od 96 električnih i 148 dizelskih lokomotiva, 180 motornih i priključnih kola te 6781 teretnoga vagona (prosječne nosivosti 50 t) i 552 putnička vagona (s prosječno 67 putničkih mjesta). Željezničkom mrežom prosječno je dnevno prometovalo oko 260 teretnih vlakova; najveći je promet ostvaren između Sesveta i Dugoga Sela (11,6 milijuna tona godišnje po kolosijeku); na 18% pruga promet je bio veći od 5 milijuna tona godišnje. God. 2008. željeznički promet ostvario je 404 pkm/st. i 756 tkm/st. U ukupnom teretnom prijevozu, isključujući pomorske prijevoznike, željeznica je sudjelovala s 20,6% ostvarenih tkm (cestovni prijevoznici sa 67,9%, riječni s 1,1%, naftovodi i plinovodi s 10,3%). U ukupnom putničkom javnom prijevozu željeznica je sudjelovala s 21,5% pkm (autobusni prijevoznici s 49,2%, brodari s 5,9%, zračni prijevoznici s 23,4%).

željeznički promet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67681>.