struka(e):

Ženevska škola, metodološko usmjerenje u istraživanju jezika kojemu se početci smještaju u god. 1906., kada je na Sveučilištu u Ženevi F. de Saussure (→ saussure, ferdinand de) počeo predavati opću lingvistiku (u Ženevu je iz Pariza došao 1891). Iako je djelatnost svih pripadnika Ženevske škole proizašla iz Saussureova nauka, izravni i najbolji nastavljači toga nauka djelovali su drugdje (→ glosematika; praška škola), dok su ženevski sljedbenici razvili samo neke aspekte Saussureova pristupa. Tako je Ch. Bally, koji je zajedno s A. Sechehayeom objavio Saussureov Tečaj opće lingvistike nakon Saussureove smrti, razvijao ponajprije lingvistiku govora i, polazeći od Saussureovih asocijativnih odnosa u jeziku, utemeljio lingv. stilistiku kao disciplinu te proučavao ekspresivnost i afektivnost u jeziku. Sechehaye je produbio neke aspekte Saussureove teorije, ali je najveći prinos lingvistici dao na polju sintakse, koju je jako formalizirao. Saussurea je u Ženevi slušao i S. O. Karcevski, koji se 1925. vratio u Ženevu, ali je vrlo intenzivno surađivao i s Praškom školom. H. Frei razvijao je Saussureovu funkcionalnu koncepciju jezika.

Citiranje:

Ženevska škola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zenevska-skola>.