Žinić, Stjepan, hrvatski rudarski inženjer i gospodarstvenik (Repušnica, 26. X. 1920 – Zagreb, 14. VII. 2016). Diplomirao je na Rudarskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (1947), od 1948. radio u naftnom gospodarstvu u Lendavi i Gojlu, a 1949. u Generalnoj direkciji za naftu i plin u Beogradu. God. 1952. bio je na specijalizaciji u Francuskoj kao stipendist UN-a. U Naftaplin je prešao nakon njegova osnutka (1952) i obavljao niz vodećih dužnosti; bio je glavni direktor INA-Naftaplina (1964–77) u doba otkrivanja 23 hrvatska naftna i plinska polja, među kojima i onih najvećih (Beničanci, Žutica, Molve). Tijekom rada na izgradnji dubokih bušotina istaknuo se uvođenjem novih metoda rada i suvremene opreme. Osnovao je i vodio laboratorijsku pripremu i fizikalna ispitivanja uzoraka stijena. Jedan je od osnivača i stalni član Znanstvenoga vijeća za naftu HAZU. Propagirao je ulogu plina u energetici u nas i zaslužan je za usmjeravanje djelatnosti Naftaplina prema plinofikaciji Hrvatske, za što je od Hrvatskoga stručnog udruženja za plin dobio priznanje i Nagradu za životno djelo (2002).
