Žirmunski, Viktor Maksimovič

Žirmunski (Žirmunskij) 616rmu'nsk’ij], Viktor Maksimovič, ruski jezikoslovac i povjesničar književnosti (Sankt Peterburg, 2. VIII. 1891Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 31. I. 1971). Diplomirao u Sankt Peterburgu 1912. Od 1917. profesor Sveučilišta u Saratovu, od 1919. u Petrogradu. Bio je vodeći predstavnik Lenjingradske gramatičke škole. Bavio se povijesnim promjenama gramatičkoga ustrojstva i gramatičkom varijantnošću na materijalu iz germanskih jezikâ, a terenski je proučavao njemačka narječja u SSSR-u. Najvažniji mu je rad s područja germanistike Njemačka dijalektologija (Nemeckaja dialektologija, 1956); zbog znanstvenih interesâ i kontakata sovjetske su ga vlasti triput uhićivale kao njemačkog špijuna. Bavio se i poredbenom folkloristikom, a zbog zanimanja za turkijski folklor bio je optužen za uzbečki nacionalizam. Na području književnosti najvažniji su mu radovi posvećeni njemačkom romantizmu te utjecajima zapadnih autora, posebno J. W. Goethea i G. G. Byrona, na rusku književnost. Iako je bio kritičan prema ahistorijskomu formalizmu, zajedno s formalistima utemeljio je rusku školu teorijske poetike i versifikacije.

Žirmunski, Viktor Maksimovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67746>.