Žukovski, Vasilij Andrejevič

Žukovski (Žukovskij) [žuko'fsk’ij], Vasilij Andrejevič (Andreevič), ruski pjesnik (Mišenskoje, Tulska gubernija, 9. II. 1783Baden-Baden, Njemačka, 24. IV. 1852). Začetnik ruskog romantizma. Obrazovanje je stekao u plemićkom pansionu Moskovskoga sveučilišta. U pjesništvo je ušao 1802. slobodnim prijevodom elegije Th. Graya (Seosko groblje – Sel’skoe kladbišče). Pod dojmom njemačkih predromantičara (G. A. Bürger) napisao je balade Ljudmila (1808), Svetlana (1812) i dr. Nakon 1812. postao je dvorskim pjesnikom, ali je pristupio književnom krugu Arzamas i u tom desetljeću došlo je do procvata njegova romantičnoga pjesništva; postao je i Puškinovim pjesničkim mentorom. Priznavao je ovisnost o stranim uzorima, ali je u rusku liriku unio transcendentalnost, osjećaj prirode, nadasve pak poetiku nesputanu klasicističkom stegom. Zaslužan je za prijevode F. Schillera, G. G. Byrona, dijelova Mahabharate, Firdusija i Homerove Odiseje.

Žukovski, Vasilij Andrejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67830>.