održiva arhitektura, način gradnje kojim se prema načelima održivog razvoja ne iscrpljuju neobnovljivi izvori dobara i energije, ne ugrožavaju biološke vrste ili stanje prirodnih vrijednosti; također održiva gradnja. Takva se gradnja zasniva na odabiru povoljne lokacije građevine, njezinoj energetskoj učinkovitosti i korištenju alternativnih izvora energije (→ sunčana arhitektura), primjeni prihvatljivih građevnih materijala, zbrinjavanju otpada i otpadnih voda u sklopu objekta i dr. Njezin razvoj uočljiv je na području Europske unije, gdje su pojedine zemlje, provodeći politiku povezanosti arhitekture i ekologije, donijele propise kojima se ograničava potrošnja energije, a potiču ekološki i gospodarski najprihvatljiviji načini gradnje. (→ održivi razvoj)
