potporni zidovi, zidovi ili druge građevne konstrukcije kojima se podupire teren kako bi se spriječilo njegovo odronjavanje, pa omogućuju pad terena veći od najstrmije prirodne kosine na istom tlu; također škarpe. Gravitacijski potporni zid, što se svojom težinom odupire bočnomu pritisku tla, najjednostavnija je potporna konstrukcija, a obično se gradi od armiranoga betona, katkada i od kamena ili opeke. Gabionski zid vrsta je gravitacijskoga potpornoga zida koji čine košare od čelične mreže (gabioni) napunjene slaganim kamenom. Katkada je isplativiji tanki armiranobetonski konzolni zid, na kojem se težina konstrukcije, potrebna za odupiranje bočnomu pritisku tla, postiže težinom tla iznad vodoravne konzole. Kada težina zida nije dovoljna, gradi se sidreni zid kojemu geotehničko sidro prenosi pritisak tla u čvrstu stijenu. Potporni zid za osiguranje stabilnosti usjeka, npr. ceste, gradi se postupno u odsječcima (kampadama), jer bi iskapanje tla po cijeloj duljini zida moglo prouzročiti zarušavanje tla. Za sprječavanje tlaka moguće podzemne vode iza zida, izvedbom drenaže omogućuje se njezino otjecanje blizu podnožja zida. Za izvedbu dubokih građevnih jama u gradovima, gdje nema mjesta za široke iskope s pokosima u tlu, grade se zagatne stijene. U građevinarstvu se od 1960-ih rabi armirano tlo za izradbu potpornih zidova. Na tim se konstrukcijama nedostatak vlačne čvrstoće tla nadomješta armaturom, koja može biti od sintetičkih ili kovinskih (obično čeličnih) mreža ili traka. Lica zidova obično čine montažni elementi (armiranobetonske ploče ili gabioni), što se vežu na armaturu u tlu. I armatura može tvoriti lice zida kada je ono manje ili više nagnuto. Zidovi su od armiranoga tla podatljivi i lako se prilagođuju uvjetima u tlu.
