STRUKE:

zračni otpor

zračni otpor, aerodinamička sila koja nastaje zbog strujanja zraka ili drugoga stlačivog fluida prema nekom tijelu, a usmjerena je prema strujanju. Ako je strujanje posljedica gibanja tijela (npr. letjelice, vozila) kroz fluid, tada je zračni otpor suprotan od smjera gibanja tijela, i opire se tom gibanju. Intenzitet otpora razmjeran je dinamičkomu tlaku (ovisi o brzini i gustoći fluida), veličini tijela (površini koja je izravno zahvaćena strujanjem, tzv. čeona površina), te koeficijentu zračnog otpora.

Koeficijent zračnog otpora (obično se označava Cw, Cd, ili Cx) bezdimenzijska je veličina koja se primjenjuje pri izračunu zračnog otpora, a ovisi o obliku tijela, te napadnom kutu pod kojim se ono nalazi u struji. Za tijela koja imaju mali koeficijent te razmjerno mali zračni otpor, kaže se da imaju →  aerodinamički oblik. Koeficijent zračnog otpora često se primjenjuje pri opisivanju aerodinamičnosti vozila, automobila, vlakova, letjelica. Vrijednosti koeficijenta npr. suvremenih obiteljskih automobila obično su od 0,30 do 0,35 i uglavnom se nastoje učiniti što manjima, kako bi otpor, a time i potrošnja goriva te emisija štetnih plinova bili što manji; kod športskih automobila to katkad nije tako, jer se namjerno oblikuju s povećanim otporom, kako bi se pri većim brzinama ujedno povećao njihov pritisak na podlogu. Danas se aerodinamički koeficijenti određuju → aerodinamičkim ispitivanjima, napose pokusima u → zračnom tunelu, a sve češće i numeričkim metodama primjenom računala.

zračni otpor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68057>.