struka(e):

evidencijalnost (prema lat. evidentia: očitost, bjelodanost) (osvjedočenost), gramatička kategorija koja uključuje kodiranje izvora informacije na kojoj se temelji izričaj. U jezicima u kojima je evidencijalnost gramatička kategorija, glagol obvezno nosi afiks koji pokazuje iz kojega izvora potječe informacija koja se tvrdi. Pritom je za kanonsku evidencijalnost bitno iz kojega modaliteta percepcije (tj. iz kojega osjetila) potječe informacija u izričaju. Primjerice, u jeziku tariana, koji se govori u Amazoniji, glagol dobiva različite sufikse ovisno o tome je li govornik vidio ono o čemu govori, ili je o tome čuo, ili je pak na temelju nečega zaključio. Međutim, u nekim se jezicima kategorija evidencijalnosti ne zasniva na oprjeci između različitih modaliteta percepcije, već obično uključuje samo oprjeku između »spoznaje iz prve ruke« i »spoznaje iz druge ruke«, npr. u bugarskome oprjeka između хoдих »otišao sam« i xoдил съм »(navodno) sam otišao«. U hrvatskome nema evidencijalnosti kao gramatičke kategorije, već se izvor informacije mora iskazati posebnim glagolom i zavisnom rečenicom (Čuo sam da... Vidio sam da...) ili prilogom (On je navodno došao = »Čuo sam ili čitao da je on došao, ali nisam se o tome osobno osvjedočio«).

Citiranje:

evidencijalnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/evidencijalnost>.