struka(e):
Bencet-Jagarić, Smiljka
hrvatska glumica
Rođen(a): Novi Sad, 11. VI. 1934.
Umr(la)o: Zagreb, 31. III. 2023.

Bencet-Jagarić, Smiljka, hrvatska glumica (Novi Sad, 11. VI. 1934Zagreb, 31. III. 2023). Pohađala je Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu. Glumila u varaždinskom HNK-u (1953–54., 1964–65), u kazalištima u Bjelovaru (1954–58) i Karlovcu (1958–63) te u splitskome HNK-u (1963–64). Od 1965. do umirovljenja 1991. bila je članica ansambla kazališta Komedija u Zagrebu, gdje je povremeno glumila sve do 2006. Odigrala je više od 130 kazališnih uloga, od kojih su važnije bile one Glorije (Ranko Marinković, Glorija, 1963), Anne Boleyn (Hermann Gressieker, Henrik VIII. i njegovih šest žena, 1963), Tonke (August Cesarec/Nela Eržišnik, Tonkina jedina ljubav, 1964), Lucijete (Carlo Goldoni, Ribarske svađe, 1964), Roberte Alden (Theodore Dreiser/Tito Strozzi, Američka tragedija, 1965), Rože (Pero Budak, Klupko, 1966), Eve Golubice (T. Strozzi,Buniduh Kerempuh, 1970), Petronile (Tito Brezovački, Sveti Aleksi, 1977), Micike Mravek (Tone Partljič, Moj tata, socijalistički kulak, 1985). Širokoj javnosti postala je poznata tumačenjem likova iz kajkavske sredine u TV serijama, ponajprije scenarista Mladena Kerstnera – kao Regica Katalenić u TV drami Kolinje (Ivo Vrbanić, 1969) te serijama Mejaši (I. Vrbanić, 1970) i Gruntovčani (Krešo Golik, 1975) i kao Kata u seriji Dirigenti i mužikaši (K. Golik, 1991). Zapažena je i u TV serijama U registraturi (Joakim Marušić, 1974), po romanu Ante Kovačića, i Naša kućica, naša slobodica (Tomislav Radić, Zoran Budak, 1999). Nastupala je i u radiodramama (Prijatelji, Zvonimir Bajsić, 1966).

Citiranje:

Bencet-Jagarić, Smiljka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bencet-jagaric-smiljka>.