struka(e):

tiskanica.

1. U tiskarstvu, grafički proizvod s rubrikama u koje se upisuju podatci te uputama za njihovo popunjavanje. Nerijetko se naziva obrascem ili formularom te dolazi i u elektroničkom obliku, a tiskanicom se kadšto naziva i sažeti promidžbeni ili obavijesni sadržaj otisnut na listu ili arku u velikoj nakladi.

Tiskanice mogu biti neslužbene, određene potrebama naručitelja i tiskane u ograničenim nakladama, ili službene. Osim toga, tiskanice se dijele prema sadržaju i naslovu (izvješća, zahtjevi, prijave, izjave, svjedodžbe, deklaracije, zapisnici, potvrde, bankovna jamstva i sl.), prema ovjeri i potpisu, prema nakladi.

Službene tiskanice koje se tiskaju ili na drugi način umnožavaju po zadanom obrascu, služe kako bi se pojednostavnilo i ubrzalo prikupljanje i obradba tipiziranih informacija u državnim tijelima i privredi. Sadržajno, grafički i tehnički oblikuju se prema zakonima i propisima. Takve tiskanice označavaju se tipiziranim atributima, kao što su komercijalne oznake za narudžbu i naslov, naziv institucije koja je propisala tiskanicu za službenu uporabu, zakon, pravilnik ili uredba na osnovi kojih je sastavljena i dr.

Tiskanica na papiru tiska se odgovarajućim grafičkim tehnikama i na odgovarajućem papiru, usklađenima s namjenom i predviđenom trajnošću. Zaštita nekih tiskanica od krivotvorenja ili neovlaštenog dotiskivanja (izvodi iz matičnih knjiga, svjedodžbe o stručnosti, uvjerenja o imovinskim i vlasničkim statusima i sl.) osigurava se posebnim zaštitnim elementima tehničke naravi (posebna vrsta papira s vodenim žigovima, dodatna zaštitna traka utkana u strukturu papira) ili grafičkim elementima (otisnuta numeracija, serijski broj i broj naklade). Tiskanice koje podliježu propisima o arhiviranju i trajnom čuvanju (matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih) izrađuju se iz posebnih, kvalitetnih materijala i uvezuju unikatnom tehnikom uveza.

Elektronička tiskanica može biti prilagođena distribuciji preko interneta i kasnijem ispisu na papiru (s takvom se tiskanicom nadalje postupa kao i s tiskanom), ili može biti predviđena za ispunjavanje i razmjenu isključivo u elektroničkom obliku, prema pravilima elektroničkog poslovanja.

Povijest. Izvorištem današnjih tiskanica smatra se knjiga Marculfi Formulae (Markulfijeve Formule) s kraja VII. stoljeća; bila je to zbirka obrazaca za sastavljanje javnih i privatnih isprava, koje je samo trebalo nadopuniti osobnim podatcima. To je djelo primjenjivano u Franačkoj državi (njome se služila i dvorska kancelarija), a utjecalo je na slične kasnije zbirke.

Tiskanice za potrebe državnih tijela, ustanova, poduzeća i građana, u Hrvatskoj od 1950. izdaje poduzeće Narodne novine d.d. (→ narodne novine). Početkom XXI. stoljeća u optjecaju je 2000 raznovrsnih tiskanica u tiskanom obliku, od kojih se oko 600 može preuzeti i u elektroničkom obliku.

2. U poštanskom prometu, poštanska tiskanica, adresirana pošiljka čiji sadržaj nema obilježja osobnog ili poslovnog dopisivanja, a otisnut je u više istovjetnih primjeraka (knjige, časopisi i sl.).

Citiranje:

tiskanica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tiskanica>.