Austin [ɔ:'stin], John, britanski pravnik i filozof prava (Creeting Mill, 3. III. 1790 – Weybridge, 1. XII. 1859). Bio je profesor prava na Sveučilištu u Londonu (1826–33). Utemeljitelj je analitičke pravne teorije i pravnog pozitivizma. Smatrao je kako je pojam zakona odlučujući pojam pravne znanosti, stoga je filozofijskim odnosom bitka i trebanja postavio pitanje što zakon jest i kakav on treba biti. Zbog toga je nastojao utemeljiti vrijednosno neutralnu opću teoriju prava koja bi, kao viša racionalnost, omogućila razumijevanje pojedinačnih pravnih sustava. U duhu pravnoga pozitivizma, zakon, kao pravna norma, iskaz je vrijednosno neutralnoga propisa suverena osiguranoga sankcijama i temelj svakoga pravnoga poretka i političke zajednice. Austin je imao značajan utjecaj na daljnji razvoj pravnoga pozitivizma, osobito na čistu teoriju prava H. Kelsena i teoriju prava H. L. A. Harta. Glavna djela: Određivanje pravnoznanstvenog područja (The Province of Jurisprudence Determined, 1832), Predavanja o pravnoj znanosti: filozofija pozitivnog prava (Lectures on Jurisprudence: The Philosophy of Positive Law, I–II, 1863).