struka(e):
ilustracija
KEPLEROVI ZAKONI, izduženi prikaz putanje Zemlje oko Sunca, osjenčane površine jednakih su ploština
ilustracija
KEPLEROVI ZAKONI, ovisnost perioda obilaska planeta T o udaljenosti planeta od Sunca (a duljina velike poluosi eliptične putanje)

Keplerovi zakoni, tri zakona koja opisuju gibanje planeta oko Sunca što ih je formulirao Johann(es) Kepler u djelima Nova astronomija 1609. (prva dva) i Skladnosti svijeta 1619. (treći).

Prvi Keplerov zakon: svi se planeti gibaju oko Sunca po elipsama i Sunce je u jednom od žarišta tih elipsa.

Drugi Keplerov zakon: radijvektor Sunce-planet u jednakim vremenskim razmacima prebriše jednake ploštine, odnosno plošna brzina planeta je stalna, tj. planet se giba brže kad je bliže Suncu, a sporije kad je od njega udaljeniji.

Treći Keplerov zakon: omjer kuba srednje udaljenosti od Sunca (velika poluos eliptične putanje, a) i kvadrata ophodnoga vremena (period T) jednak je za sve planete: a³/T² = konst.

Poslije se pokazalo da se Keplerovi zakoni s velikom točnošću mogu primijeniti za proračunavanje putanja kometa, prirodnih i umjetnih satelita, dvojnih zvijezda i dr.

U općenitijem slučaju u trećem Keplerovu zakonu treba uzeti u obzir masu zvijezde mz i masu planeta mp, odn. mase tijela koja se gibaju jedno oko drugoga:

a³ = G/4π² T² (mz + mp),

pri čem je G gravitacijska konstanta G = 6,674 08 · 10–11 Nm²/kg².

Keplerovi zakoni poslužili su Isaacu Newtonu za otkriće temeljnih zakona gibanja i općeg zakona gravitacije. (→ newtonovi zakoni)

Citiranje:

Keplerovi zakoni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/keplerovi-zakoni>.