Gonzaga, Alojzije, sv.

Gonzaga [~ʒa:'ga], Alojzije (Luigi, Vjekoslav), sv., isusovac (Castiglione delle Stiviere kraj Mantove, 9. III. 1568Rim, 21. VI. 1591). Kao najstariji sin poznate plemićke obitelji bio je predodređen za nasljeđivanje titule, pa je već u dječačkoj dobi započeo vojno školovanje, učio jezike i umjetnost, te bio paž na dvoru Filipa II. u Madridu. Zarana počeo živjeti asketski, u Madridu se pridružio isusovcima i 1585. odrekao prava na nasljeđivanje markgrofovije. U doba epidemije kuge u Rimu dobrovoljno radio u isusovačkoj bolnici i preminuo od posljedica zaraze 1591. Pokopan je u crkvi sv. Ignacija Loyole u Rimu. Papa Pavao V. beatificirao ga je 1605., a Benedikt XIII. kanonizirao 1726. Slavi se kao zaštitnik mladih, studenata, isusovačkih novaka, slabovidnih, oboljelih od kuge i AIDS-a. Spomendan mu je 21. lipnja.

Gonzaga, Alojzije, sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 7.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69805>.