Gonzaga [~ʒa:'ga], Alojzije (Luigi, Vjekoslav), sv., isusovac (Castiglione delle Stiviere kraj Mantove, 9. III. 1568 – Rim, 21. VI. 1591). Kao najstariji sin poznate plemićke obitelji bio je predodređen za nasljeđivanje titule, pa je već u dječačkoj dobi započeo vojno školovanje, učio jezike i umjetnost, te bio paž na dvoru Filipa II. u Madridu. Zarana počeo živjeti asketski, u Madridu se pridružio isusovcima i 1585. odrekao prava na nasljeđivanje markgrofovije. U doba epidemije kuge u Rimu dobrovoljno radio u isusovačkoj bolnici i preminuo od posljedica zaraze 1591. Pokopan je u crkvi sv. Ignacija Loyole u Rimu. Papa Pavao V. beatificirao ga je 1605., a Benedikt XIII. kanonizirao 1726. Slavi se kao zaštitnik mladih, studenata, isusovačkih novaka, slabovidnih, oboljelih od kuge i AIDS-a. Spomendan mu je 21. lipnja.