Benjamin, jedno od dvanaest plemena koja su u biblijska vremena činila narod Izraela i jedno od dvaju plemena (zajedno s Judom, tj. Judejcima) koja su potom postala židovski narod. Pleme je dobilo ime po mlađem od dvoje djece Jakova i njegove žene Rahele. Nakon Mojsijeve smrti Jošua je poveo narod u Obećanu zemlju i podijelio njezino područje na dvanaest plemena. Pleme Benjamin dobilo je južni dio središnje Palestine. Nakon smrti kralja Salamona (922. pr. Kr.) nastala su dva kraljevstva, a teritorij plemena Benjamin bio je podijeljen među njima. Sjeverno kraljevstvo, kojemu je pripadalo deset izraelskih plemena, nestalo je s povijesne pozornice nakon asirske najezde 721. pr. Kr. Predaja ih spominje kao deset izgubljenih plemena Izraelovih. Pripadnike plemena Benjamin u južnom kraljevstvu, Judeji, asimiliralo je snažnije pleme Juda i oni su postupno izgubili svoj identitet. Suvremeni Židovi sebe smatraju potomcima plemena Benjaminova i Judina. Saul, prvi kralj Izraela, i sv. Pavao apostol bili su iz plemena Benjamin.
