Berceo, Gonzalo de

Berceo [berϑe'o], Gonzalo de [gɔnϑa'lo δe], španjolski književnik (Berceo, oko 1195samostan San Millán, oko 1265). Prvi španjolski književnik poznata identiteta i imena. Živio u samostanu San Millán, gdje je službovao kao upravitelj i vjerojatno kao bilježnik samostana. Sva su mu književna djela religiozna: tri hagiografije, tri marijanska spjeva, himne i doktrinarni spjevovi. Doveo do vrhunca pjesnički oblik španjolskoga redovništva u kasnom srednjem vijeku, mester de clerecía. Ono što se naziva Berceovom jednostavnošću, naivnošću i pučkim duhom, zapravo je promišljeni ustupak autorov neškolovanu čitatelju radi promidžbe vjerske tematike. Najpoznatije djelo: Čudesa naše Gospe (Milagros de Nuestra Señora), dvadeset pet pripovijesti o Gospinim čudima. Ostala djela: Život svete Orije (Vida de santa Oria), Život svetog Dominika Siloškoga (Vida de santo Domingo de Silos), i dr. objavljena su kao knjiga tek 1864.

Berceo, Gonzalo de. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7013>.