Andonovski, Venko

Andonovski [ando' ̴], Venko, makedonski književnik i književni teoretičar (Kumanovo, 30. V. 1964). Diplomirao komparativnu književnost i doktorirao na Filološkome fakultetu »Blaže Koneski« u Skoplju, na kojem predaje makedonsku te hrvatsku književnost. U književnosti se javio kao pjesnik, zbirkom Nježno srce barbarina (Nežnoto srce na varvarot, 1986). Objavio je knjige novela Kvart liričara (Kvartot na liričarite, 1989) i Freske i groteske (Freski i groteski, 1993) te roman Abeceda za neposlušne (Azbuka na neposlušnite, 1994). Europski uspjeh postignuo je pseudopovijesnim intertekstualnim romanom Pupak svijeta (Papokot na svetot, 2000; u hrvatskom prijevodu 2011). Najizvođeniji je suvremeni makedonski dramski autor (Pobuna u staračkom domu – Bunt vo domot za starci, 1994; Kandid u zemlji čuda – Kandid vo zemjata na čudata, 2000; Crne lutkice – Crni kuklički, 2001). Kao književni teoretičar bavi se naratologijom (Struktura makedonskoga realističkog romana – Struktura na makedonskiot realističen roman, 1997). U kroatističkome dijelu opusa zapažena je studija Matoševa zvona (Matoševite dzvona, 1996; u hrvatskom prijevodu 2005). Djela su mu prevođena na hrvatski (izabrane drame Genetika pasa, 2015; roman iz 2006. Veštica – Vještica, 2016). Priredio je i preveo s hrvatskoga na makedonski izbor iz poezije Slavka Mihalića (Vrt crnih jabuka – Gradina na crnite jabolka, 1999). Prevodi suvremene hrvatske dramske autore (Miru Gavrana, Matu Matišića, Ladu Kaštelan). Zastupljen je u hrvatskim antologijama makedonske književnosti (Gospodari labirinta, 1998; Antologija nove makedonske drame, 2000). Dobitnik je svih makedonskih nagrada za prozu i dramu.

Andonovski, Venko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 21.7.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70335>.