Koolhaas [ko:'lha:s], Rem (pravo ime Remment Lucas Koolhaas), nizozemski teoretičar arhitekture i urbanizma te arhitekt (Rotterdam, 17. XI. 1944). Sin Antona Koolhaasa, nizozemskoga književnika. Nakon kraćega bavljenja novinarstvom, studirao arhitekturu 1968–72. u Londonu (AA School of Architecture) i 1972–75. u New Yorku (Cornell University). Suosnivač je 1975. tvrtke OMA (Office for Metropolitan Architecture) sa sjedištem isprva u Londonu, potom u Rotterdamu, te istraživački orijentirane agencije AMO. Profesor je na Harvardovu sveučilištu od 1995.
U početku djeluje uglavnom kao teoretičar; potkraj 1970-ih objavljuje ključnu knjigu Delirični New York: retroaktivni manifest za Manhattan (Delirious New York: A Retroactive Manifesto for Manhattan, 1978), u kojoj, originalnim interpretacijama newyorških kulturalnih, društvenih, arhitektonskih i urbanističkih fenomena i njihovih dinamičnih odnosa tijekom povijesti, stvara teoriju o suvremenome gradu kao metafori suvremenoga iskustva. U poluspontanom procesu newyorškog urbanizma iščitava različite »arhitektonske mutacije« i »neracionalne fenomene« kao rezultate istodobno invazivnoga razvoja tehnologije te »hiperzagušenosti«, ali i »konsolidacije« mnoštva raznovrsnih, često proturječnih ljudskih ponašanja i kultura, što oblikuju moderni velegradski životni stil, pritom i arhitekturu različitih estetika i funkcionalnosti.
Svoju urbanističku misao potom ustrajno razvija na opsežnim istraživanjima odnosa arhitekture i aktualnih fenomena suvremenoga života te na inicijativi za prihvaćanje njihove stvarnosti. Razmatrajući različite utjecaje (političke, ekonomske, kontekstualne, globalizacijske), isprva pozornost usmjerava na tzv. Veliko i metropolitansko, uviđa gubitak identiteta i statusa suvremene arhitekture te nestajanje dosadašnjega poimanja grada, osobito u doba kada tradicionalne urbane forme gube funkciju i nekadašnje značenje, a većina gradskoga života prelazi u cyber-prostor. Tragajući za novim pristupima, suvremeni urbanizam opisuje kao »pozornicu nesigurnosti« te odbacuje stvaranje univerzalnih trajnih modela i stabilnih konfiguracija. Globalne urbanističke rasprave poslije proširuje uglavnom zanemarivanim temama o ruralnim područjima, njihovu stanju, uvjetima, mogućnostima i mogućim strategijama.
Sukladno urbanističkim teorijama, u svojoj arhitekturi teži prostornim rješenjima otvorenima za društvene i programske promjene. Svoju estetiku i arhitektonski jezik prilagođuje narudžbi; djela temelji na složenoj geometriji, što često rezultira asimetričnim oblicima i kolažnim izgledom. Isprva stvara nerealizirane, ali utjecajne natječajne projekte (Parc de La Villette, 1982., i Dvije knjižnice u Jussieuu, 1992., u Parizu; ZKM, centar za umjetnost i medije u Karlsruheu, 1989., i dr.), a od kraja 1980-ih počinje realizirati svoja inovativna djela. Ostvaruje javnu (Nizozemsko plesno kazalište u Hagu, 1987; Kunsthal u Rotterdamu, 1992) i stambenu arhitekturu (apartmanski blok Nexus u Fukuoki, 1991), privatne rezidencije (vila u Bordeauxu, 1998) te ambiciozan urbanistički projekt, prvo njegovo oprostorenje koncepta golemosti, glavni urbanistički plan Euralille (1994) za novo gradsko središte Lillea s poslovnim, trgovačkim i rezidencijalnim sadržajima te s višenamjenskom zgradom Grand Palais (Congrexpo, 1994., Koolhaasov projekt). Početkom XXI. st. realizira niz izazovnih projekata: prodavaonice modne kuće Prada (2000–05), Nizozemsko veleposlanstvo u Berlinu (2003), Središnju knjižnicu u Seattleu (2004), koncertnu dvoranu Casa da Música u Portu (2005), sjedište Kineske centralne televizije (CCTV) u Pekingu (2012), radikalnog asimetričnog oblika, Muzej suvremene umjetnosti »Garaž« u Moskvi (2015), muzej Fondacije Prada u Milanu (2018) i dr.
Samostalno i u suradnji objavio je niz knjiga i kataloga. Ističu se S, M, L, XL (1995), kronika djelovanja tvrtke OMA upotpunjena zbirkom eseja (Generički grad), manifesta, dnevnika, fikcija, putopisa i refleksija o suvremenome gradu, istraživačka edicija Projekt o gradu (Project on the City) o promjenama urbanih uvjeta i budućim strategijama, unutar koje su knjige Veliki skok naprijed (Great Leap Forward, 2001) o kineskom urbanizmu, Vodič za šoping Harvardskoga studija dizajna (The Harvard Design School Guide to Shopping, 2001) o fenomenu konzumerizma, i Mutacije (Mutations, 2001) o nestabilnim urbanističkim uvjetima početkom XXI. st., te Bezvrijedni prostor (Junkspace, 2006) i Projekt Japan: metabolizam govori (Project Japan: Metabolism Talks, 2011). Suosnivač je časopisa Volume Magazine 2005.
Priređene su mu izložbe u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku 1994. te velike retrospektive u Berlinu i Rotterdamu 2004. Više puta izlagao je na Venecijanskom bijenalu; 2010. nagrađen je Zlatnim lavom. Dobitnik je Pritzkerove nagrade 2000. Provokativnim idejama i inventivnim građevinama pomaknuo je granice arhitektonske i urbanističke teorije i prakse, čime je presudno utjecao na razvoj suvremene arhitekture te na formiranje naraštajâ arhitekata širom svijeta, stekavši kultni status u arhitektonskim krugovima i šire.
