Abjanić, Ilija

Abjanić, Ilija, hrvatski političar, liječnik i jezikoslovac (Stari Mikanovci, 10. VI. 1868Vinkovci, 8. IX. 1946). U Beču završio studij medicine s doktoratom 1895. Do umirovljenja 1931. bio liječnik u više hrvatskih gradova. Radio na suzbijanju malarije i alkoholizma. Godine 1907. izabran za zastupnika Hrvatskoga sabora iz redova Čiste stranke prava; objavljivao političke članke u pravaškim listovima. Njegova opsežna rukopisna ostavština o jezikoslovnim, religijskim i drugim temama čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, HAZU-u i Muzeju Grada Zagreba, a sadržava više monografskih djela, uključujući Ljekarski rječnik horvatskoga govora, jedan od najopsežnijih hrvatskih terminoloških rječnika, s približno 90 000 leksikografskih jedinica. Jedini veći objavljeni fragment toga rječnika je prvi hrvatski popis erotskoga nazivlja od približno 4000 termina (Erotica Croatica, 2003). U jezikoslovnim radovima kritičan prema vukovcima; zauzimao se za uvođenje jekavice kao književnoga jezika umjesto ijekavice. Djela: Alkoholizam: zdravstveno poučne bilješke za hrvatski puk (1897), Što je istina (1906).

Abjanić, Ilija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70785>.