Bernini, Gian Lorenzo

ilustracija
BERNINI, Gian Lorenzo
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

Bernini [berni:'ni], Gian Lorenzo, talijanski kipar, graditelj, slikar i pisac (Napulj, 7. XII. 1598Rim, 28. XI. 1680). Glavni predstavnik baroka u Rimu. Kiparstvo učio kod oca Pietra. Kao vrlo mlad privukao pozornost kardinala S. Borghesea pa je 1616–24. izradio za nj četiri skupna spomenika: Eneja i Anhiz, David, Otmica Prozerpine i Apolon i Dafne, u kojima je dao već zrela ostvarenja. Izveo je zatim monumentalni brončani baldahin za glavni oltar crkve sv. Petra u Rimu (1624–33), donoseći kao nov kiparski element tordirane stupove i bogato obrađene draperije. U nizu fontana za rimske trgove figure su snažno pokrenute, a arhitektonski oblici razigrani i maštoviti (Tritonova fontana, 1640; Fontana četiriju rijeka, 1651). Visok domet postigao u nadgrobnim spomenicima, u kojima je dao prve barokne prototipove (grobovi pape Urbana VIII., 1647; Aleksandra VII., 1678; oba u Sv. Petru u Rimu), i figuralnim grupama, stvarajući kompozicije pune snage i pokreta (četiri crkvena oca u podnožju Katedre sv. Petra, u Sv. Petru u Rimu, 1667). Mnogi njegovi portreti, većinom u mramoru, otkrivaju izrazit smisao za individualnu psihološku karakterizaciju (S. Borghese, 1632; Costanza Buonarelli, 1635; Luj XIV., 1665). Berninijeva su kiparska djela maštovita, smiono zamišljena i virtuozna u obradbi. Pokret i iluziju prostora izražava snažnim ritmom savijenih linija, a osobitu pozornost poklanja modelaciji ljudskoga tijela i slikovitim draperijama. – Berninijeva je graditeljska djelatnost dala pečat papinskomu Rimu XVII. st. Najvažnije mu je djelo monumentalna kolonada na Trgu sv. Petra (1656–67), gdje je s pomoću perspektive ostvario izvanrednu iluziju prostornosti. Projektirao je stubište Scala Regia u Vatikanu (1663), crkvu S. Andrea al Quirinale (1658), palače Montecitorio (1650) i Chigi-Odescalchi (1664). Izvan Rima izgradio je crkvu S. Tommaso da Villanova (1661) i pregradio dvorac u Castel Gandolfu (1660) te izgradio crkvu Sta Maria dell’Assunzione u Arriciji (1664) s kružnom osnovom po uzoru na Panteon. Na poziv Luja XIV. boravio 1665. u Parizu i izradio projekt za jedno krilo Louvrea (neizveden). U arhitekturi Bernini je začetnik monumentalnoga i dekorativnoga rimskoga baroka, pri čemu se pretežito oslanjao na antiku i renesansu; najznačajnijim se smatra njegovo savršeno spajanje skulpture, arhitekture i slikarstva u skladna, harmonična i cjelovita umjetnička djela, što je najvidljivije u izvedbi kapele Cornaro (1647) u Sta Maria della Vittoria, u kojoj se nalazi glasovita mramorna grupa Ekstaza sv. Terezije. Po svojoj svestranosti posljednji je uomo universale i jedna od najvećih pojava u talijanskoj umjetnosti. Odlučno je utjecao na razvoj europskoga graditeljstva i kiparstva XVII. i XVIII. st.

Bernini, Gian Lorenzo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7179>.