Bertoša, Miroslav

Bertoša, Miroslav, hrvatski povjesničar (Beograd, 17. V. 1938). Diplomirao (1966), doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1981). Znanstveni savjetnik od 1986., član suradnik HAZU od 1990. God. 1963–71. predavao hrvatsku povijest na Pedagoškoj akademiji u Puli; od 1969. bio je djelatnik pulske Radne jedinice Sjevernojadranskog instituta (poslije Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU) u Rijeci. Od 1993. redoviti profesor povijesti na Pedagoškom fakultetu u Puli. God. 1995–99. prvi generalni konzul RH u Trstu. Počeo objavljivati eseje, članke i kritike već 1954., a od 1963. bavi se istraživanjem novovjekovne istarske povijesti. Istraživanja temelji na vrelima iz domaćih i stranih arhiva te na suvremenim metodološkim modelima francuske škole Annales. Proučava istarski antifašizam (Proština 1921. Antifašistički pokret seljaka jugoistočne Istre, 1972) te poglavito društvene, političke, demografske i etničke sastavnice mletačkog dijela Istre od XVI. do XVIII. st. (Istarsko vrijeme prošlo, 1978; Etos i etnos zavičaja, 1985; Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću, I–II, 1986., drugo prerađeno i dopunjeno izdanje objavljeno pod naslovom: Istra: Doba Venecije (XVI. –XVIII. stoljeće), 1995; Zlikovci i prognanici: socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću, 1989. i dr.). Prikupio i priredio Pisma i poruke istarskih rektora. Sv. I. Od 1607. do 1616. (1979). Ujedno je autor knjiga Izazovi povijesnog zanata: lokalna povijest i sveopći modeli (2002), Istra, Jadran, Sredozemlje: identiteti i imaginariji (feljtoni, elzeviri, kolumne) (2003) te Kruh, mašta i mast: prizori i memorabilije o staroj Puli (1947.-1957.) (2007).

Bertoša, Miroslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7230>.