Berzsenyi [bε'ržεńi], Dániel, madžarski pjesnik (Hetye, 7. V. 1776 – Nikla, 24. II. 1836). Podrijetlom evangelički plemić. Živio na svojem posjedu do smrti. Zbirkom Pjesme (Versek, 1813) postigao velik odjek. Klasicistički versifikator; ode mu pripadaju među najpopularnija djela madžarske reforme. U elegijama je pasatist horacijevskoga idiličnog bijega u samoću. U stihovanim poslanicama raspravlja o idejama prosvjetiteljstva. Doživjevši oštru kritiku u duhu zahtjeva novoga, građanskoga doba (1817), prestao pisati poeziju i bavio se još samo raspravama: O stihovnim oblicima (A versformákról, 1826), O kritici (A kritikáról, 1835).
