Bezić, Jerko

Bezić, Jerko, hrvatski etnomuzikolog (Kranj, Slovenija, 10. VI. 1929Zagreb, 9. I. 2010). Studij muzikologije završio 1956. u Ljubljani, gdje je 1970. doktorirao (Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području, 1973). Nastavnik u glazbenim školama (1951–56), asistent u Institutu JAZU u Zadru (1957–64), od 1964. znanstveni asistent, potom u Zagrebu suradnik i znanstveni savjetnik u Institutu za etnologiju i folkloristiku te predavač etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji (1966–93) i Filozofskom fakultetu (1986–93). Od 1980. član suradnik, a od 1991. redoviti član HAZU (od 1997. do 2003. tajnik Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju). Proučavao je folklornu glazbu u Hrvatskoj i glazbu Hrvata izvan domovine. Objavio više monografija o folklornoj glazbi (Muzički folklor Sinjske krajine, 1968; Raznolik glazbeni svijet šire okolice Donje Stubice, 1973; Folklorna glazba otoka Zlarina, 1981. i dr.). Proširio etnomuzikološko istraživanje na proučavanje gradske folklorne glazbe te novijih pojava u folklornoglazbenoj praksi (Dalmatinska folklorna gradska pjesma kao predmet etnomuzikološkog istraživanja, 1977; Spontani i organizirani glazbeni život na selu u Hrvatskoj, 1979. i dr.). Autor znanstvenih radova s etnomuzikološkim temama. Napisao temeljne članke s područja etnomuzikologije za domaće i svjetske enciklopedije. Priredio i uredio više etnomuzikoloških zbirki i zbornika.

Bezić, Jerko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7377>.