Biankini, Ante, hrvatski liječnik i političar (Stari Grad na Hvaru, 31. VIII. 1860 – Chicago, 9. II. 1934). Studij medicine završio 1886. u Beču. Tijekom studija bio je djelatan član Hrvatskoga akademskog društva »Zvonimir« (predsjednik od 1882 do 1883). Kao liječnik kraće je vrijeme najprije radio u Beču, potom u Starome Gradu. Nastanio se 1898. u Chicagu, gdje je do 1916. radio kao suradnik poznatoga kirurga J. B. Murphyja. Od 1900. do 1915. docent je na Sveučilištu Northwestern, a između 1904. i 1906. primarijus i glavni kirurg u bolnici Columbus. Osim medicinom, Biankini se intenzivno bavio i političkim radom među hrvatskim iseljenicima u SAD-u, zastupajući ideju o ujedinjenju južnih Slavena u zajedničkoj državi. Svoja je politička shvaćanja iznosio u listovima koje je sam financirao i izdavao u Chicagu između 1914. i 1918 (Hrvatska zastava, Jugoslavenska zastava). Izabran je 1915. za predsjednika Jugoslavenskog narodnog odbora, a 1916. za predsjednika Jugoslavenskog narodnog vijeća. Istodobno bio je i član Hrvatske bratske zajednice. God. 1916. postao je članom Jugoslavenskog odbora u Londonu. – Objavljivao je radove s područja medicine: Kriminalna sociologija (1909), Amerikanski način uzgoja i školstva (1910), Upoznavanje samoga sebe (1913). Autor je mnogobrojnih članaka o kulturnim i političkim pitanjima, koje je objavljivao u domaćim listovima i časopisima, a o političkoj djelatnosti iseljeništva u SAD-u objavio je posebnu knjigu Amerika za Jugoslaviju (1926).
