struka(e):

biće (grčki τὸ ὤν; latinski ens).

1. U filozofiji, to što jest; sve ono za što se može kazati da jest. Ono zatim označava nešto što bivstvuje ili može bivstvovati, bilo u zbiljnosti ili samo u mišljenju (ens rationis), i na posljetku, »nešto«, bez obzira na mogućnost i zbiljnost bivstvovanja. Ako ta egzistencijalna odrednica »jest« pripada biću u njemu samom, ono je tada apsolutno i bezuvjetno biće (Bog) ili mu pridolazi od drugoga i ono je tada kontingentno, uvjetovano i proizvedeno (stvoreno) biće. Nauk o biću kao biću naziva se ontologija ili opća metafizika, koja istražuje zadnje uzroke i počela bića. Dok tradicionalna ontologija pristupa biću polazeći od pitanja: da li jest i što nešto jest, čime dospijeva do takobitka i štostva bića, suvremena ontologija s M. Heideggerom pita: kako nešto jest, dospijevajući pritom do bitka bića i njegovih modusa danosti kao bitka-u-svijetu. Iz toga Heidegger izvodi svoju kritiku tradicionalne ontologije kao metafizike: pitajući o biću kao biću ona je zaboravila pitanje o smislu bitka kao bitka bića i bitka kao takvog (→ bitak; bit; metafizika; ontologija).

2. U pravu, biće kaznenoga djela, skup obilježja predviđenih u zakonu za postojanje kaznenoga djela. Tako po čl. 220. Kaznenog zakona skup obilježja utaje jest: 1) protupravno prisvajanje; 2) tuđa povjerena pokretna stvar.

Citiranje:

biće. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bice>.