Bilinski, Stanko

Bilinski, Stanko, hrvatski matematičar (Našice, 22. IV. 1909Varaždin, 6. IV. 1998). Diplomirao (1932) i doktorirao (1944) matematiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao srednjoškolski profesor (1934–40) u Varaždinu, Skoplju, Sušaku, kao asistent u Geofizičkom zavodu u Zagrebu (1940–46) i u Geometrijskom zavodu novoosnovanog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu (1946), na kojem je bio redoviti profesor od 1956. Predsjednik (1961–62) Društva matematičara, fizičara i astronoma Hrvatske, dekan PMF-a (1962–63), direktor Instituta za matematiku Sveučilišta u Zagrebu (1963–70), redoviti član HAZU (od 1986), dopisni član Austrijske akademije znanosti u Beču (od 1980) te glavni urednik časopisa Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1949–66). Bavio se različitim područjima geometrije: teorijom poliedara i mreža, primjenom kinematičko-geometrijskih razmatranja na fizikalne i geofizičke pojave, elementarnom geometrijom i primjenom ptolemejskih matrica u njoj, neeuklidskom geometrijom, diferencijalnom geometrijom, linijskom geometrijom, primjenom funkcionalnih jednadžbi i teorije invarijanata u geometriji, teorijom mjera simetrije i mjerama regularnosti, razvojem i značenjem matematike. Istraživanja o mrežnim ravninama i mrežama zatvorenih orijentiranih ploha Bilinski proširuje na hiperbolnu ravninu (tzv. model hiperbolne ravnine Bilinskoga). Pridonio i istraživanju krivulja »ekvidistantoida i bazoida«. Dobitnik nekoliko nagrada među kojima su važnije Nagrada »Ruđer Bošković« (1967) i Nagrada za životno djelo (1982).

Bilinski, Stanko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7644>.