bilježnik, javni (lat. notarius publicus), samostalni i neovisni nositelj javnobilježničke službe koji tu službu obavlja kao svoje isključivo zanimanje. Javni bilježnik kao osoba javnoga povjerenja sastavlja i izdaje javne isprave o prav. poslovima i o izjavama kojima se utemeljuju prava (javnobilježnički akti); sastavlja zapisnike o prav. radnjama koje je obavio ili kojima je bio nazočan (javnobilježnički zapisnici) te potvrde o činjenicama koje je posvjedočio (javnobilježničke potvrde); službeno ovjerovljuje privatne isprave (legalizacija); prima na čuvanje isprave, novac i predmete od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima (javnobilježnički polog); savjetuje stranke te obavlja, po nalogu sudova ili drugih tijela, određene postupke i druge poslove predviđene zakonom. Javni bilježnik može zastupati stranke u nespornim stvarima pred sudovima i drugim javnim tijelima ako su te stvari u izravnoj vezi s kojom njihovom ispravom. Za pravnu valjanost određenih vrsta prav. poslova nužna je forma javnobilježničkog akta. Temeljna je značajka javnobilježničkih isprava i njihovih otpravaka da oni imaju snagu javnih isprava, ako su prigodom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne zakonske formalnosti. Javnobilježničke isprave mogu imati i svojstvo ovršnih isprava, dakle isprava na temelju kojih se može izravno tražiti sudska ovrha, jednako kao i na temelju sudske nagodbe. Javnobilježnički akt ovršna je isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi te ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može, radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze izravno provesti ovrha (clausula exequendi). Isti učinak kao ovršni javnobilježnički akt ima i solemnizirana privatna isprava. Učinak ovršne isprave pridaje se, konačno, i privatnoj ispravi u kojoj je utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i koja sadrži klauzulu ovršnosti, na kojoj je javni bilježnik ovjerovio samo potpis dužnika. Javnobilježničke isprave mogu biti »ovršne« i u jednome drugom smislu. Na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo, može se izravno provesti upis u zemljišne knjige ako je obvezanik izričito na to pristao u tom aktu, dakle ako javnobilježnički akt sadrži tzv. klauzulu intabulandi. Javni bilježnik nepristran je povjerenik (svih) stranaka i zato za njega vrijede pravila o izuzeću kao i za suce; on po službenoj dužnosti poduzima radnje na zahtjev stranaka, a ne na temelju naloga kao odvjetnik. Zato što je nepristran povjerenik stranaka, javni je bilježnik dužan čuvati tzv. javnobilježničku tajnu. Zbog specifičnosti svoje funkcije javni bilježnik ne može obavljati odvjetničku službu niti biti u kojoj drugoj naplatnoj službi, odn. imati drugo naplatno zaposlenje itd. Služba koju obavlja javni bilježnik jest služba tzv. preventivne pravne zaštite zato što svojim djelovanjem pridonosi prav. sigurnosti i izbjegavanju sporova. Broj javnobilježničkih mjesta ograničen je (numerus clausus). Teritorij države podijeljen je na javnobilježnička područja na kojima javni bilježnici moraju imati svoja službena sjedišta (ured i, u pravilu, prebivalište). Službeno područje javnog bilježnika u pravilu je područje općinskog suda na kojem on ima svoje sjedište. Javnobilježnički prisjednik diplomirani je pravnik zaposlen u javnobilježničkom uredu koji je, u pravilu, ovlašten obavljati sve poslove što ih je po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik. Javne bilježnike i javnobilježničke prisjednike imenuje ministar pravosuđa. Javni bilježnici obvezatno se udružuju u Hrvatsku javnobilježničku komoru. Oni mogu biti razriješeni zbog razloga utvrđenih u zakonu. Disciplinski postupak protiv javnih bilježnika zbog neurednosti provode tijela Hrvatske javnobilježničke komore, a zbog disciplinskih prijestupa posebna sudska disciplinska tijela.
