biomedicinska telemetrija, daljinsko mjerenje bioloških veličina i prijenos rezultata mjerenja žičnim ili bežičnim putem. Mjere se uglavnom električni naponi srca ili mozga, a katkada i krvni tlak, tjelesna temperatura i pH-vrijednost sadržaja u probavnome sustavu. Telemetrija s pomoću radioprijenosa omogućuje mjerenje uz potpunu slobodu kretanja, jer biološki objekt nosi samo minijaturni radioodašiljač, dok se radioprijamnik s elektroničkim uređajima za registraciju i obradbu nalazi na mjestu gdje se analiziraju podatci. Primjenjuje se najčešće tijekom rehabilitacije srčanih bolesnika, radi kontrole rada njihova srca u pokretu, zatim u športskoj, zrakoplovnoj i kozmičkoj medicini, kao i za određivanje karakterističnih veličina u sustavu s pomoću radiosondi koje se progutaju. – U zoologiji se biomedicinska telemetrija primjenjuje pri proučavanju života životinja u njihovu životnom okolišu.
