biorazgradljivost

biorazgradljivost, sposobnost razgrađivanja tvari djelovanjem mikroorganizama, tj. mogućnost postupne razgradnje čvrstih i otopljenih organskih tvari u jednostavnije spojeve djelovanjem bakterija i gljivica. Većina ugljikovodika, bjelančevina i masti te jednostavni i složeni ugljikohidrati razmjerno se brzo biološki razgrađuju. Lako su razgradljivi i sapuni i linearni sulfonati te mnogi drugi spojevi. Biološka razgradnja može se odvijati aerobno i anaerobno. Aerobna biorazgradnja organskih tvari bakterijska je oksidacija, kojoj su krajnji proizvodi ugljikov dioksid i voda, uz nešto stabilnog organskog ostatka (biomase) i uz oslobađanje energije. Uz dobro prozračivanje, oko 50% organske mase u aerobnoj se biorazgradnji pretvara u energiju. Biološka razgradnja anaerobnim bakterijama zbiva se u više stupnjeva, svaki stupanj uz pomoć specifičnih mikroorganizama. U prvom se stupnju organska tvar pretvara u masne kiseline (acidogeneza). Zatim se, uz ugljični dioksid i vodik, razvija i octena kiselina (acetogeneza), a u trećem se stupnju (metanogeneza) octena kiselina razgrađuje u ugljični dioksid i metan, tzv. bioplin. U reaktoru zaostaje kao mulj i određena količina biomase.

Pojam biorazgradljivosti u tijesnoj je vezi sa zbrinjavanjem otpadnih tvari i zaštitom okoliša. U tom su smislu sve izrazitiji zahtjevi za biorazgradljivošću plastike (posebice ambalaže), tenzida (deterdženata), bojila i tekstilnih pomoćnih sredstava, tehničkih ulja i maziva te mnogih drugih tvari koje se upotrebljavaju u mnogobrojnim industrijskim procesima i kućanstvima te potom dospijevaju u otpadne vode i okoliš. Danas već postoje liste biorazgradljivosti pojedinih tvari, koje omogućuju optimalan odabir načina razgradnje, a razvijaju se i sojevi mikroorganizama za ciljanu biorazgradnju. Biološka razgradnja štetnih tvari postala je veoma važan način čišćenja industrijskih otpadnih voda, sigurnog zbrinjavanja čvrstoga organskog otpada te općenito zaštite okoliša.

biorazgradljivost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7797>.