STRUKE:

Biševo

ilustracija
BIŠEVO

Biševo, otočić 4 km jugozapadno od Visa s istoimenim naseljem; obuhvaća 5,91 km² s 11 st. (2011). Dug oko 4 km, a širok do 2 km. Građen od vapnenca; najviši vrh Stražbenica (239 m). Strma, nerazvedena obala duga je 18,1 km (koeficijent razvedenosti 2,1). Od mnogobrojnih obalnih špilja najpoznatije su Modra ili Biševska špilja te Medvedina. Veći dio otoka obrastao je zimzelenom makijom. Malobrojno stanovništvo bavi se uzgojem vinove loze (plavac), masline i dr. te ribarstvom. Turizam. – Svećenik Ivan iz Splita osnovao je 1050. na otočiću benediktinski samostan sv. Silvestra Pape; poslije napušten zbog opasnosti od gusara. Uz ruševine samostana vide se ostatci prvotne crkve sv. Silvestra sagrađene u XI. st. U današnjoj crkvi uzidan je dio natpisa svećenika Ivana, vjerojatno osnivača samostana, te ulomak grčkog natpisa iz antičkog doba. U prvoj polovici XII. st. Biševo se u izvorima spominje kao samostalna opatija s vlastitim predstojnikom. Za opata Ivana 1145–46. hvarski knez Petar Zadranin daruje posjede na Komiži benediktinskomu samostanu na Biševu i uzima ga u zaštitu od napada župana Marislava, a papa Aleksandar III. 1181. oslobađa crkvu sv. Silvestra svih tereta i podavanja te navodi da benediktinskoj opatiji uz druge posjede pripada i otok Biševo. Tijekom prve polovice XIII. st. zabilježeno je više darovnica biševskomu samostanu, a kao darovatelji se navode stanovnici susjednih otoka. God. 1258. tarantski vojvoda Manfred primio je biševsku zakladu pod zaštitu napuljskoga kralja Konrada I. U toj se povelji uz samostan sv. Silvestra prvi put spominje i samostan sv. Nikole, koji je tada samo podružnica biševske opatije. Iz doba biševskog opata Prodana (1289) potječe podatak o hvatanju i upotrebi sokola za lov na ptice. U drugoj polovici XIII. st. redovnici su zbog opasnosti od gusarskih napada premjestili sjedište na Vis (samostan sv. Nikole, tzv. Muster). Poveljom pape Kaliksta III. iz 1458. Biševo se daruje hvarskomu biskupu Tomi Tommasiniju, a poslije su sva dobra opatije pripala Hvarskomu kaptolu te dijelom komiškoj crkvi i župničkoj nadarbini. God. 1606. osmanski gusari provalili su na Biševo i zapalili tamošnju šumu. God. 1890. zemljišne posjede na otoku otkupili su tamošnji težaci.

Biševo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7903>.