Bjelevac, Abdurezak Hifzi, bošnjački književnik, publicist i prevoditelj (Mostar, 8. VI. 1886 – Zagreb, 25. II. 1972). Školovao se u Carigradu. Surađivao u mnogim jugoslavenskim listovima, uređivao sarajevski Novi vijek (1920) i Behar (1921). Od 1941. djelovao u Zagrebu. Najčitaniji bošnjački pisac između dvaju svjetskih ratova. Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana. Likovi su mu nerijetko skloni mistici i romantičarskomu zanosu. Svjedočio je o napuštanju naslijeđenih običaja i sukobu istočnog i zapadnog pogleda na svijet. Prevodio s turskog i francuskog jezika. Djela: Sličice i profili (1911), Pod dugim suncem (1914), Minka (1917), Rene Logotetides (1920), Na kraju (1921), Aprilske kiše (1921), Ana Zolotti (1927), Melika (1927), Zidanje srećnog doma (1934), Muhamed (1942), Carica Azher (1944) i dr.
